Brak i Ana Karenjina
Obožavam Tolstojevu Anu Karenjinu. Moja omiljena knjiga. Kakve veze ima brak sa Anom Karenjinom? Pa...onaj tko je pročitao knjigu zna odgovor na to pitanje. Ana je u prividno sretnom braku sa bogatim čovjekom i sa njime ima djete. Pojavi se drugi muškarac i u tom trenu Ana shvati da njezin brak nije sretan te da ona uopče ne voli svog muža. Znači, tematika ovog posta bi bila problematičan brak.
Ako u braku ima problema več nekoliko godina i još k tome se pojavi treća osoba da li se isplati rastati pogotovo ako je "produkt" braka djete ili djeca? To je pitanje koje, po mom mišljenju, muči mnogo osoba koje imaju takav problem + problematičan brak. Jednom smo tu temu imali na satu hrv jezika i profesorica je pitala nekolicinu osoba za mišljenje. Među tim osobama je bila cura čiji su roditelji rastavljeni. Ona je rekla ovako: meni je draže da su moji roditelji rastavljeni. Nemojte me krivo shvatiti ali svađe, nesloga i podbadanja više nisam mogla slušati. Sad je barem mir u kući.
Ako osoba u braku nije sretna mislim da bi se trebalo poduzeti nešto. Rastava je dakako krizni potez, ali ponekad i najbolji. Mnogi roditelji se ne žele rastati baš zbog djece ali ne razmišljaju kako je djeci dok iz dana u dan trebaju slušati svoje roditelje kako se prepiru. Mislim da bi djete više cjenilo da mu roditelji žive odvojeno i donekle se dobro slažu nego da svakodnevno mora gledati svađu i neslogu u kući. Ljudi moraju shvatiti da se brak sklapa svojevoljno ali se isto tako može i prekinuti. To je list papira. ljubav može uspjeti i bez braka. Brak je samo neka vrsta vezanja jedno za drugo. Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv braka, ali ljudi malo previše na brak gledaju sa ograničenjima i zabranama. Bio ti u braku ili ne ti svakodnevno biraš osobu s kojom si udati, a ako imate problema i vidite da više nejde dalje...ako ste pokušali sve e onda nema smisla da se ljudi nastave mučiti.
Ana se rastala od svog muža iako je rastavom izgubila pravo da viđa svog sina (u knjizi su opisane društvene prilike u položaj žene u 19 st. (tu negdje)). Ona je odabrala svoju sreću iako je na kraju tragično završila.
Nametnuta svijest
Nametnuta svijest ili manipulacija. Jedno te isto, samo što ovo prvo budi veču znatiželju u ljudima. Danas je ima na pretek. Mediji, crkva...pa čak i ljudi, naravno.
Sječam se onog slučaja o djevojčici koja je bacala štence u vodu. Mediji su oko toga digli takvu buku ko da je napravila teroristički napad na Josipovića. Treba se sagledati na tu djevojčicu, ali mislim da ponajviše na njezine roditelje i na njezin odgoj. Mislim, ako ju roditelji nisu naučili da je to krivo, i da svako oduzimanje života je ubojstvo onda stvarno...kako da dijete zna drukčije, ako joj nitko drukčije nije pokazao? Znam da je to >>starinski odgoj<<...ustvari ne odgoj nego "odgoj". na facebook-u je bila grupa tipa: "Smrt djevojčici koja je ubijala štence." Pa ljudi bi nju linčovali. Bio je jedan slučaj silovanja djevojčice u Varaždinu. Mislim da silovatelj nikad nije pronađen. Djevojčici je bio uništen život, a na to skoro nitko nije reagiralo. I gdje je tu logika? Nema je. Moja poanta jest da mediji prikazuju stvari onakvima kakvima oni žele i na taj način izmanipuliraju ljude da djele njihovo mišljenje. A ljudi su naravno ko ovce i za njih vrijedi ono: "Kud svi tud i mali Mujo." Ovce su ljepe ali su i glupe.
Manipulacija crkve je več na malo večoj razini. Duhovnoj! U bibliji piše: "I stade bog na sud pred BOGOVIMA." ja to kažem jednom kršćanu i on meni veli: "Je pa biblija je pisana na nekolicini jezika tako da su prevoditelji neke stvari krivo preveli." I ja onda pitam: "Čekaj, znači da možda Isus nije postojao ili neki događaji iz biblije nisu točni." a on meni "Ne ne sve je točno". Čekaj malo....znači ono kaj ti se sviđa je točno a ono kaj ti se ne sviđa nije? Nemožeš imati i ovce i novce....ili je ili nije. Ako pričaš o svojoj vjeri onda pokaži i loše strane i prihvati tuđa mišljenja. Da se razumijemo, nemam ništa prvotiv kršćana, ovo su samo....primjeri i moje primjedbe na to kako ljudi ne razmišljaju svojom glavom.
Socialni rad :)
Počela je nova školska godina, a to je za nas, maturante, vrijeme odluka. Imam osječaj ko da je več kraj godine kolko ima testova, kolko pitaju, itd. Moja želja od 6. razreda je bila da studiram egiptologiju. Obožavam Egipat, kulturu tog prostora, ljude, prirodu, ozračje, njihovu religiju. Ali, ponekad razum mora biti jači od želje. Egiptologija je samo papirologija, ništa više. Čula sam da više nema baš arheoloških iskapanja, pa ono...na neki sam način odustala od toga.
Prije....hmm....mjesec dana sam upoznala jednog psihijatra i nadasve fenomenalnog čovjeka. Vidjela sam kako on radi sa ljudima, pretežito sa djecom. I nekako me sve to počelo vući na socialni rad. Volim pomagati ljudima nadasve djeci. Ona trebaju pomoć (ja sam sama još djete pa ono) a izgleda da naš sustav ne radi dovoljno. Ustvari, mislim da cjeli svijet ne radi dovoljno. Jednom je jedan pisac rekao: "Na svijetu nikad neče biti sreće dok budu postojale dječje suze". Ja se sa tim citatom slažem u potpunosti.
Poznajem jednu osobu koja je posvojena. Prije tog posvojenja socialni radnici su ga premještali po udomiteljskim obiteljima koje, naravno, su bile toliko krasne i bajne da bi čovjek radije živio na ulici nego kod njih. Udomitelji po djetetu dobivaju 1500kn, a njih je bilo troje i ako su po djetetu potrošili 500kn bilo je puno. A socialni radnici? Oni su napravili svoj posao. Djeca udomljena a oni plačeni. Nije ih bilo briga, glavno da su se riješili djece. Svakodnevno vidimo vjesti o politici, modi, slavnima...a djeca? Šta je s njima? Pričamo o poboljšanju društva i osvješčivanju? Na temelju čega? Kakav primjer pružamo toj djeci? Kakvu podršku, potporu, pomoć? Mahatma Gandhi je rekao: "Be the change you want to see in the world". I upravo to namjeravam i postati. Promjena koju želim vidjeti u svjetu!
|
